NAJAVA DERBIJA – POVIJESNI PRESJEK
DINAMO – HAJDUK 150. DERBI
Veliki, najveći i jedini istinski derbi hrvatskog nogometa odigrati će se ove subote u našem Maksimiru. Biti će to ravno stotinu i pedeseti put da se dva najveća hrvatska kluba sastaju u prvenstvenoj utakmici, a zaokružiti će se i brojka međusobnih dvoboja u našoj, Hrvatskoj nogometnoj ligi na 60 odigranih susreta.
Pogled na dosadašnju statistiku nudi više zadovoljstva sjevernoj, plavoj, dakle našoj strani! Dobili smo ih ukupno 57 puta, remizirali 41 put, a najbolniji poraz pretrpili u 51 slučaju. U bivšoj jugoslavenskoj ligi imamo dvije pobjede više (33:31, uz 26 „X“-ova), a zanimljivost je u tome da smo ih prestigli tek u „fotofinišu“ tadašnje države koja se već naveliko raspadala i to sa dvije pobjede na njihovoj „Ljepotici“ (3:2 1990. i 2:1 1991. godine).
Ipak, budući je pred nama 60. naš HNL-ovski derbi, a tu povijest kaže: 24 puta Mi, 15 puta nitko, 20 puta oni… usredodočiti ćemo se isključivo na događaje i zanimljivosti koje su obilježile derbije u eri naše nezavisne države i to na našem domaćem terenu, u Maksimiru, gdje će u subotu naši Modri i njihovi Bili odmjeriti snage po trideseti put! I u ovom slučaju je povijest na našoj strani i to u brutalno nadmoćnom omjeru- okruglih 20 slavlja, 5 neriješenih i 4 njihove pobjede.
U ovaj derbi ulazimo kao izraziti favoriti po svim mogućim kriterijima- od nedostižne bodovne prednosti koja iznosi 10 bodova preko domaćeg terena do nedvojbene prednosti po pitanju kvalitete momčadi tako da sve ukazuje na to da ćemo i ovoga puta slaviti Mi!
U tjednu iščekivanja derbija i pobjede u njemu, svaki puta se iz prašnjavih arhiva vade uspomene, sjećanja i doživljaji koje svatko od nas navijača pamti i na temalju toga skuplja adrenalin koji će eruptirati s prvim sučevim zviždukom. Golovi naši ili njihovi, pobjede ili porazi, pun ili poluprazan stadion, navijanje, koreografije, bakljade, šore na ulici, šore na tribini, bojkoti… sve su to događanja koje donose derbiji iz godine u godinu, a koji ostaju u sjećanju više nego bilo koje druge utakmice pa čak i one europske. To su tekme za koje se živi i pobjede od kojih se živi!
Prvi HNL- derbi odigran je u Maksimiru prije točno 20 godina i pripao je njima (1:2), a posljednji prije točno godinu dana – Nama (2:0) i sjećate se, gledali smo ga u Tkalči!
Najveću pobjedu u našem Maksimiru ali i općenito u HNL- eri ostvarili smo u ožujku 1994. godine – 4:0. U nezaboravnoj kanonadi pod Jug su dotrčali Cvita dvaput te Turković i Škrinjar, a točno dvije godine kasnije doživjeli smo reprizu s potpisima Gašpara, Mlinke, Viduke i Zuje Mladinića za 4:1 u čast našeg desetog rođendana!
Pamtimo i dvije „čiste trice“, prvu u rujnu 2004. kada su Eduardo, Zahora i Karić zabili za pobjedu koja ipak nije bila dovoljna da bi nas kasnije spasila od najveće sramote u povijesti kluba- ispadanja u Ligu za ostanak ali je zato ona druga ostvarena u puno ljepšim okolnostima i u dekoru punog Maksimira sa nikad ljepšim morem zastava na Sjeveru i porukom ŠAMPIONI! Eduardo je , sjećate se, bio iznimno precizan tih dana…
Nezaboravne su i one spektakularne pobjede izborene „sa zvukom sirene“! U kasnu jesen 2000. godine odigran je najatraktivniji maksimirski derbi, nažalost pred rekordno malom posjetom ali kako zaboraviti te preokrete… Od 2:0 za nas (Balaban, Šokota) preko njihovog povratka u samo dvije minute da bi doslovce u posljednjoj sekundi Gondžić zabio za urnebes na Sjeveru!
Napeto je bilo i na Praznik rada 2004. kada je derbi odigran u jeku „mrtve trke“ Nas i njih za prvo mjesto. Njima je odgovarao i bod i držali su 1:1 do same završnice ali tada je veteran Branko Strupar postigao svoj drugi pogodak glavom i bacio Maksimir u trans, a Zahora na isteku vremena dotukao „mrtvog magarca“. No ipak, tjedan dana kasnije smo kiksali u Zadru i vratili ih u život…
I jedan „X“ smo uspjeli spasiti u posljednjim minutama! Bilo je to u studenom 1992. godine kada je pao rekord posjećenosti Maksimira u HNL-u od 50 tisuća gledatelja. Stariji Boysi prisjetiti će se svijetlo-plavih vrečica na Jugu ali i Turkovićeve lopte koja je u 89. minuti prešla crtu za manje od 20 cm- ali je prešla! Spasila i tekmu i prvu titulu u slobodnoj Hrvatskoj!
Samo jednom se potrefilo da smo u Maksimiru teoretski potvrdili naslov prvaka u derbi-utakmici. No datum 01. 05. 2010. zasigurno ne pamtite po tome… Ako Vam je slučajno promaklo – završilo je bez pogodaka.
Čak tri puta su nam u Maksimir došli u zadnjem kolu u ulozi čestitara na naslovu prvaka. Čestitali nam prije ali i nakon tih utakmica: 13. svibnja 2000. godine za 3:1, na isti datum šest godina kasnije za 1:0 i godinu potom za već spomenutih Duduovih 3:0!
Naša navijačka grupa po pitanju derbija potpisuje povijest gotovo identičnu onoj općoj vlastitoj, a koja je recentna, kontroverzna i nadasve sadržajna i uzbudljiva, a kao što znamo upravo navršava 26-u godinu.
Tako smo dva puta za vrijeme utakmice napustili Maksimirsko zdanje. 1994. godine bio je to smišljen i do savršenstva sproveden scenarij. Nakon šutnje u prvom i petnaest minuta luđačkog navijanja u drugom, kompletno smo napustili Jug i započeli prvi bojkot stadiona u povijesti grupe. Bio je to jedan od najvažnijih događaja u devetogodišnjoj borbi naše grupe za povratak imena Dinamo.
Godinu i pol dana nakon pobjede u toj borbi, u listopadu 2001. godine spontano smo otišli sa Sjevera nakon što nije prekinuta utakmica zbog pada s tribine i ozljede jednog našeg pripadnika, danas nažalost pokojnog Zlaje. Dva derbija smo u cijelosti odbojkotirali!
U svibnju 1999. kao odgovor na represiju tadašnjeg Tuđmanovog režima s kojim smo se „klali“ oko imena kluba nismo došli na Sjever unatoč superuzbudljivoj završnici prvenstva u kojoj smo se za naslov tukli Mi, oni ali i Rijeka… Došli smo zato na ulice oko stadiona gdje se odvijao pravi rat s murijom, a vrhunac je bio odlazak pred Vladu i Sabor na Markov trg!
Tkalča od lani je „friška“ i nije ju potrebno posebno evocirati…
Važnu ulogu u povijesti grupe zauzima i tzv. „Krvavi derbi“, odigran u rujnu 1996. Osim na terenu (2:1 za nas) Tovari su dobili brutalne batine po cijelom gradu koje su označile definitivni kraj njihovog slobodnog prešetavanja po Zagrebu na dan derbija.
Batine na derbi-utakmicama pamte i pripadnici koje često oslovljavamo kao „neškolovane, pune kompleksa…“. Prvi otvoreni sukob na tribini za vrijeme derbija dogodio se 21. ožujka 1999. godine kada su u poluvremenu željeli privoditi zbog baklji i vrijeđanja Tuđmana na što im je uzvraćeno i dogodilo se što se dogodilo na otvaranju nove sjeverne tribine i našeg povratka na nju. Praznik rada od prije dvije godine i dalje je aktualna tema, kako na našoj tribini tako i na nekim drugim mjestima…
I konačno, tri su odigrana derbija na kojima smo obilježavali naše godišnjice usnutka, a zanimljivo je da smo sva tri već opisali! 24.03. 1996. na prepunom i u plavo dekoriranom Jugu proslavili smo „cenera“ uz onu već spomenutu „četvorku“ u njihovoj mreži, (ne)sretni 13. rođendan obilježili smo maloprije navedenim „krštenjem“ novog (aktualnog) Sjevera u našem stilu, a lani smo 25 godina postojanja „zalili“ u Tkalči!
Sva tri „ročkasa“ bila su darivana od Modrih s pobjedama pa zašto i u ovom nadolazećem slučaju kvariti tradiciju! Nastavilo se!
Eto, tako je to bilo u prošlosti. Svi znamo da „nema života od sjećanja“ ali i da „nema života bez Dinama“! Stoga, kada prevrtimo sve uspomene kroz tjedan, u subotu nema druge nego izvući plavi šal iz ormara i svi zajedno proslavit 26 godina na koncertu u petak, te u subotu na Sjever do nove pobjede!
You must be logged in to post a comment.
