NE POSTOJI NIŠTA ČASNO U PREDAJI
Kontinuirani višemjesečni “lov na vještice” i priče o famoznom “izbacivanju iz Europe” koje se ponavljaju svakog ljeta zadnjih 5-6 godina rezultirale su neviđenim represivnim mjerama prema našoj grupi u posljednjih mjesec dana.
Nakon što je instalirano još nekoliko kamera na sjevernu tribinu(uključujući i kameru samo nekoliko metara od tzv “štange za navijanje”), preko sjeverne tribine bačena je i mreža koja bi trebala spriječiti ubacivanje pirotehnike na teren.
Također, u “prodaju” je puštena samo polovica ulaznica za donji dio sjevera u utakmici protiv Ludogoretsa tako da se tek oko 2500 ljudi našlo na našoj tribini. Inače, tokom cijelog tjedna prije utakmice smo dobivali informacije da interventna policija svakodnevno uvježbava pražnjenje sjevera na licu mjesta.
U srijedu ujutro između 5 i 6 sati(!!) policija posjećuje nekoliko desetaka BBB-a i uručuje im pozive za obavijesne razgovore u odjel Krim-policije za organizirani kriminal u Heinzelovoj zakazane u srijedu kasno poslijepodne uz napomenu da će svatko tko se približi Maksimiru biti priveden i zadržan na Sjenjaku.
Oni koji se nisu odazvali informativnom razgovorima kasnije su privođeni po gradu kao i još nekolicina ljudi kojima je bez objašnjenja zabranjen pristup širem krugu stadiona. Naravno, svi koji su se javili u Heinzelovu zadržani su tamo do završetka utakmice i upozoreni da svejedno ne dolaze u krug stadiona ili centar grada.
Na samoj utakmici ništa se posebno nije dogodilo, osim što su sadisti sa značkama ostali uskraćeni za poveću dozu batinjanja i liječenja kompleksa te, vjerojatno, ovacije krvožednih licemjera pred TV ekranima i na nekim dijelovima stadiona, pogotovo lože.
Nakon što se desetak tisuća ljudi za vrijeme utakmice pridružuje skandiranju protiv kriminalaca i okupatora našeg kluba, valjda neke stvari nekim ljudima postaju barem malo jasnije iako ih to ne spriječava da nastave bulazniti o “orkestriranim napadima” i “rušenju Dinama i domaćeg nogometa” poslije utakmice. Posao je posao.
Na utakmici protiv Cibalije ne navijamo prvih 45 minuta da bi se u drugom poluvremenu obratili banditima iz lože i pjevali o našoj borbi za Dinamo.
Sa tribine odlazimo deset minuta prije kraja utakmice zajedno, da stanemo na kraj maltretiranju onih koji inače posljednji napuštaju tribinu i prvi na nju dolaze. To je praksa koja se mora nastaviti ako želimo zaštiti sami sebe od samovolje onih koji obično sjede s naše gornje desne strane.
Sva događanja na početku ove sezone ostavila su traga na onima koji su trenutno najaktivniji i nose najveći teret, bez obzira na sav fanatizam i predanost ideji i na ljubav prema Dinamu, nije lako izdržati sve te silne napade i ostati pribran.
Mašinerija je sve moćnija i podlija, ne bira sredstva ali nas nije slomila. Žalosti nas samo što je sve ovo i dalje nedovoljno da nekim našim prijateljima sa tribine otvore oči i da shvate da je naša prisutnost naša najveća pobjeda. Ne postoji ništa časno u predaji i odustajanju.
Bez obzira na sve, ne smijemo odustati. Oni koji su pod najvećim pritiskom nemaju problem da trpe i primaju udarce za sve ostale, ali je vrijeme da im pomognemo, ako ničim, onda barem svojom prisutnošću.
You must be logged in to post a comment.
